Stanodavci moraju stanove držati u "useljivom" stanju.
Ugovor o zakupu ne mora biti u pisanom obliku da bi bio zakonit. Zapisivanje uvjeta sigurnije je od usmenog dogovora jer se nitko ne može osloniti na sjećanje ako postoji neslaganje. Vlasnici stanara i zakupci mogu sklopiti ugovor o najmu na koji pristanu, sve dok uvjeti ne krše zakon.
Novac
U sporazumu bi trebalo biti navedeno koliko stanarine treba plaćati svakog mjeseca, kada dospijevaju i koje su kazne za zakašnjelo plaćanje. Također bi trebalo precizirati koji oblik plaćanja, poput gotovine ili čeka, stanar mora koristiti, te gdje poslati ili odustati od plaćanja. Većina najmova također određuje veličinu depozita za čišćenje i osiguranje i kada će ga najmoprimac vratiti. Zakup bi trebao sadržavati klauzulu kojom se utvrđuje koje komunalne usluge iznajmljivač plaća i koje su stanarove odgovornosti.
Gdje i kada
U pisanom najmu treba biti adresa ulice i broj stana koji će stanar iznajmiti. To se može činiti očitim, ali štiti najmoprimca ako ga stanodavac pokuša prebaciti u jeftiniji stan. U ugovoru treba navesti datum početka najma, koliko traje i kako ga obnoviti. Ugovori o zakupu obično rade godinu dana, ali nema ništa loše u izradi onog koji traje devet mjeseci ili 11 mjeseci, ako se obje strane slože.
Stanje i čistoća
Popravci i održavanje mogu postati veliko pitanje, pa bi im zakup trebao biti jasan. Tipično, zakup zahtijeva da stanar održava stan čistim i sanitarnim. U njemu bi trebalo jasno biti navedeno kako najmoprimac kontaktira stanodavca ako se nešto pokvari, kao i vrijeme reakcije zakupodavca. U svakoj državi, osim u Arkansasu, zakon kaže da posjednik mora prostorije održati dohvatljivim - vodovod, kuhinjske aparate, brave na vratima - čak i ako zakup kaže drugačije. Izuzetak je ako zanemarivanje stanara prouzrokuje problem.
imena
U zakupu bi se trebali imenovati posjednik i njen upravitelj imovine ako ga ima. Trebalo bi navesti sve stanare po imenu; u idealnom slučaju, svi punoljetni stanari trebali bi potpisati zakup. U najmu treba reći može li se useliti više stanara, mogu li prenoćiti gosti i koliko noćenja mogu prenoćiti. Klauzule o podnošenju zahtjeva dobra su ideja, mada neke države ograničavaju gazdarstvenu sposobnost da ih odbije.
Ponašanje
U zakupu bi trebalo biti jasno kakvo je ponašanje stanara neprihvatljivo, te kazne ukoliko se dogode. To uključuje buku kasne noći ili druge smetnje, pokretanje posla izvan ureda, zločine u prostorijama i mogu li stanari imati kućne ljubimce. Vlasnik zemljišta može postaviti sva pravila koja odabere u skladu sa državnim zakonom, iako stanar može odbiti i otići negdje drugo ako ih ne voli.
